Prva asocijacija na pojam inkluzija je uključivanje dece sa teškoćama u razvoju u redovan vaspitno–obrazovni sistem, što danas i jeste pravo značenje ove reči.
Međutim, inkluzija je i nešto širi pojam koji nije vezan samo za vaspitno-obrazovni sitem, već podrazumeva uključivanje deteta u društveni život zajednice na svim nivoima. To znači da je prvi korak inkluzije prihvaćenost deteta sa teškoćama u razvoju unutar same porodice, praktično već po rođenju.
Drugi korak je kvalitetno mesto u društvu te porodice kao celine. Nakon ovoga slede obrazovanje i procesi usvajanja veština sa samostalni život i rad u zajednici. Osamostaljivanje i dostojanstven život odrasle osobe sa invaliditetom je krajnji ishod potpune inkluzije i govori o stepenu civilizovanosti društva, odnosno o poštovanju ljudskih prava koja se odnose na sve članove društva.
Osnovni princip u radu sa decom i odraslima sa invaliditetom su POŠTOVANJE i NEDELJIVOST LJUDSKIH PRAVA.
Ostali principi u radu sa decom sa smetnjama u razvoju:
- Dostupnost i raznolikost usluga
- Participacija (puno učešće) u donošenju odluka
- Mogućnost izbora usluga i pružalaca usluga
- Najbolji interes deteta
- Celovito sagledavanje i zadovoljavanje potreba
- Život u prirodnom okruženju
- Podsticanje samostalnosti
Razvijeno inkluzivno društvo podrazumeva da smo:
- Kreirali „školu po meri deteta“
- Omogućili svoj deci dostizanje njihovih punih potencijala
- Prilagodili školske programe detetovim individualnim potrebama
- Kreirali tolerantno, demokratsko društvo bazirano na poštovanju ljudskih prava i poštovanju različitosti
Inkluzivni model obrazovanja tretira obrazovni model kao problem. Dete sa razvojnim teškoćama uključujemo u obrazovni sistem bez pokušaja da ga „popravimo“ i prilagodimo sistemu. Dete ide u školu koju bi pohađalo da nema smetnje u razvoju, a program i metode rada su prilagođene njegovim/njenim potrebama. Učitelj/ica je osposobljen/a da u proces učenja uključi svu decu sa različitim individualnim potrebama, okruženje je manje restriktivno i bolje prilagođeno potrebama sve dece i postoji organizovana podrška.
Ovaj model je dugoročno održiv i najjeftiniji, mogućnosti za uključivanje sve dece u sve aktivnosti škole su maksimalno ujednačene. U okviru ovog modela prava sve dece na obrazovanje su prepoznata i stvoreni su uslovi za realizaciju prava. Socijalna inkluzija, odnosno pokret za socijalnu uključenost kao osnovni problem naglašava odnos društva prema različitosti (intelektualnim, fizičkim, kulturološkim, jezičkim…).
Strah, predrasude i neznanje uzrokuju isključivanje onih koji su drugačiji. Stavovi se menjaju kroz interakciju i zajednički život. Zato je u socijalnom modelu akcenat na stvaranju tih uslova u društvu a ne na osobi koja je različita. Znači, ne pokušavamo da „izlečimo“ drugačije, već da „izlečimo“ društvo.
* Tekst iz Biltena Obrazovanje koji možete preuzeti iz naše biblioteke